The end.

ponedjeljak, 24.01.2011.

Teško je razumijeti padanje u toliku kolotečinu u kojoj ti se čini da je svaki sljedeći korak i čin koji ćeš uraditi sebi i drugima ispravan. Teško je razumijeti toliku dubinu svoga bića najednom kao ogroman teret i tama koja se nadvija iznad tebe. Nema izlaza, gledaš lijevo i desno, suze su popraćene tvojom izgubljenošću, ne želiš tražiti pomoć dovoljno si zreo da sam odlučuješ za sebe,tražiš nešto, ponovo pogled lijevo i desno i napokon...gotovo.
Misliš da si napravio sve kaj si mogao? Misliš da je to bio jedini način?
Zašto odjednom pri takvom činu prisjetiš se svega, smjeha, suza, govor, glas prijatelja, glas neprijatelja, sunce, voda, igračke, mama i tata.
Mama i tata. Brat. Il sestra.
Misliš da si počinio pogrešku. Al kakva je to pogreška koju ne možeš ispraviti? Ne, nije to pogreška, nije. Ne postoji riječ za to što si napravio. Oduzeo si sebe ne zbog drugih već baš njima. Oduzeo si sebe njima.
Ja sam jedna od njih.
Naravno ne mogu se uspoređivati sa tvojim bližim prijateljima, oni koji su imali vremena upoznati te i zavoljeti te, naviknuti se na tvoj glas, smjeh, pozitivu. To je ono što sam ja kod tebe primjetila, glas, smjeh i pozitiva. Da primjetila sam to, ali nisam imala vremena naviknuti se na to i upoznati te bolje. Zašto onda osoba kao što sam ja zbog tebe piše nešto, ako naš odnos nije bio na razini nekog prijateljstva već samo poznanstva? Zato što sam te željela smatrati prijateljem, željela sam znati da si tu i da smo si dobri, da se smijemo.
Ali možda bolje da nisam. Jer ovako bi moja zbunjenost i tuga zbog tvojeg čina postala ogromna bol i rupa u mojoj duši. Nedostajao bi mi kao što nedostaješ svojim roditeljima i bližim i daljnjim prijateljima. Isto kao što nedostaješ filmovima i papiru na koji si pisao svoje primjedbe. Isto ko što ćeš nedostajati ljetu i molu na plaži, moru i piciginu. A ovako te samo želim vratiti kako bih te upoznala i probala te pomoći.
Malo me lupio tvoj čin, nikada zapravo ne pomisliš da bi netko koga znaš bio u stanju to si napraviti. Ali zapravo nakon svega nema druge nego da poštujem tvoju odluku. Šteta jer mislim da ti je cijeli svijet bio pod nogama, prema govoru tvojih prijatelja mislim da bi oborio cijeli svijet, mislim da si bio bolji od toga.
Ali teško je doći do zaključka da je ono što ćeš si napraviti jedini izlaz, zaista teško. Poštujem tvoju bol, iako te pobijedila, ali nadam se da...da je nestala sada, zauvijek.




| 12:40 | Komentari (0) | Print | # |




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Defending myself from reality.

Možda je bolje da ne vidim
Možda je bolje da ne čujem
Jer ovozemaljskim stvarima
Previše srce si trujem.

Image and video hosting by TinyPic

Bluesky magic.

The sky was aquamarine blue
when I firs saw you
The sun wasn't like a shiny star
When you were away, very far
The flowers started to smell unspeakebly
When you told me you love me deeply
The river started to flow fast
When I finally admmit, you were my best.
But then the grass become wet
When you met
Another girl.

Image and video hosting by TinyPic

Raindrops falling.

I'm watching the red streets outside
Wondering why do I have to hide?
The rain is natural, it's cool
It makes me act like a fool
It makes me feel high
I don't know why
I'm dancing in my blue dress
Feeling lucky nothing less
I'm smiling to the sky
And I don't know why

Image and video hosting by TinyPic

Heartbreaking Dreams

Želim sanjati nešto nježno
što će mi veseljem ispuniti grudi ponoći
Sanjati tebe, to je neizbježno
Jer u mislima su mi samo tvoje oči
Želim sanjati nešto slatko
ali predaleko su usne tvoje
To lice lijepih crta, glatko
obraze blago rumene boje
I kad onako me pogledaš
tajanstveno bez riječi
Disati mi nedaš
nema kraja mojoj sreći
No ubrzo moje srce se raspolovi
jer shvati da su to samo snovi, snovi.

Image and video hosting by TinyPic

Kada zvijezda prestane sjati

Kada zvijezda prestane sjati

Znamo da sve bliže smo tami, tami
Oko nas mrak se počinje tkati
U duboku jamu nas mami, mami
Kada vjetar otpuhne zadnji sjaj
Zna se, osjeća se, došao je kraj
O kako bih htjela da vrijeme se vrati
Da mi smo zauvijek sami, sami.

Image and video hosting by TinyPic

Noćni putnik.

Ponovo sve je u mraku
Tek koje lampe se upale
Da se nad noćnim putnikom sažale
On ponor promaši za dlaku
Mogao je duboko pasti
Propustio bi životne slasti
Ali ne može okusiti svaku
Ali žudi za njima, žudi
Kao i svi na svijetu ljudi
On žudi, žudi.

Image and video hosting by TinyPic




Važno je...

Važno je imati nekoga uz sebe.

Image and video hosting by TinyPic

Važno je znati se nasmijati.

Image and video hosting by TinyPic

Važno je biti uz onog koga voliš.

Image and video hosting by TinyPic

Važno je biti poseban.

Image and video hosting by TinyPic

Važno je nastavit ići dobrim putem.

Image and video hosting by TinyPic

Važno je znati uživati.

Image and video hosting by TinyPic




Credits

Design: murderscene
Base Code: x
Picture: x