|
|
|
Drvo Momka gledam rumenog od zime dugačkog kaputa Pored njega sjedam ne primjeti me ničime Pogled mu luta Najednom ruku pokrene Dodirne moj dlan U svoje oči moje primi I nema sretnije žene Ne postoji ljepši san Iz srca mi se dimi I sjedimo kasno Pod krošnjom drva spojenih tijela I nije mi jasno I realnost sa snom se hrva Jer je baš kako sam htjela. |
Defending myself from reality.
Možda je bolje da ne vidim Važno je...
Važno je imati nekoga uz sebe. Credits Design: murderscene Base Code: x Picture: x |